Jedina konstanta kod Milorada Dodika je makijavelizam, koji ga održava u sedlu vlasti…

Zbog toga je iz pozicije reformiste Ante Markovića i zaljubljenika u ideju socijaldemokratije evoluirao u “velikog” Srbina, a sutra je, zatreba li, spreman na glavu staviti fes i objašnjavati Srbima da je fes dio njihove narodne nošnje. U tom kontekstu, dakako, treba razumjeti i najnoviju mu floskulu o samostalnoj Republike Srpske u okviru dejtonske BiH, kaže univerzitetski profesor Slavko Kukić.

Na pitanje šta to znači, Kukić odgovara:

“Maksimalno skraćeno, znači status quo, koji Dodiku garantuje opstanak u sedlu vlasti i moći i, što je još važnije, čuva ga od mjera pravne države zbog onoga što je prethodnih petnaestak godina činio. A činio je sve ono što se demokratskom svijetu razumijeva alkaponeovskom pljačkom i zbog čega se svugdje gdje ima pravne države završava na istom mjestu – u zatvoru”, kaže profesor Kukić i dodaje:

“Kad ovo kažem, tvrdim da je dio njegovih priča o pravu Republike Srpske da se pridruži matici zemlji najobičniji spin – i da bi, ako bi mu bilo ponuđeno, takav scenarij rezolutno odbio”, tvrdi Kukić.

Odgovarajući zašto bi Dodik to odbio, Kukić je veoma jasan.

“Zato što bi pridruženjem Republike Srpske Srbiji Dodik izgubio na bilo kakvom značaju, a ono što je činio bi ga, prije ili kasnije, dovelo pod udar pravne države. Dodiku odgovara samo ovakvo stanje – političko talasanje i prijetnje otcjepljenjem, jer njima održava tenzije koje mu omogućuju nastavak zaglupljivanja svjetine i održavanje na vlasti usprkos svemu što je prethodnih petnaest godina činio. A činio je sve ono što mu je građane Republike Srpske tjeralo na pakovanje kofera i traženje sreće na drugim meridijanima, a njemu i članovima njegove porodice punilo džepove”, kaže univerziteski profesor Slavko Kukić.

BN